BILJANI, 10. JULI 2026. (MINA) - U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem su srpske vojne i policijske snage 10. jula 1992. godine ubile oko 260 bošnjačkih civila, uz poruke da sjećanje na žrtve mora biti sačuvano, odgovorni procesuirani, a istina prenesena novim generacijama.
Učesnici pješačkih pohoda prošli su putevima kojima su prije 34 godine odvođeni mještani Biljana i okolnih naselja, nakon čega je održan centralni program obilježavanja godišnjice.
Muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović, izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića, kazao je da su učesnici došli u Biljane kako bi još jednom uzeli lekciju o ljudskim naravima i posljedicama zla koje čovjek može počiniti prema svom komšiji.
— Svi smo danas došli na ovo mjesto da uzmemo lekciju života. Lekciju o ljudskim naravima, o tome kakav čovjek može biti u svojoj negativnoj dimenziji – da digne ruku na jučerašnjeg komšiju, s kojim je mogao i trebao dijeliti životni prostor i sve blagodati ovoga svijeta — kazao je muftija Smajlović.
Ocijenio je da je riječ o bolnoj i teškoj pouci, ali i važnoj lekciji, posebno za generaciju koja nosi iskustva agresije, rata i zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.
Muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović
— Zato je važno organizirati ovakve programe, čuvati sjećanje na žrtve ljudskog nasilja, uzimati pouku za sebe i slati poruku novim generacijama. Uz porodice smo stradalih i uz naše hrabre borce, gazije naše odbrane. U Biljanima smo da tu lekciju uzmemo i na 34. godišnjicu — poručio je muftija Smajlović.
Načelnik Općine Ključ Jasmin Musić kazao je da sve veći broj posjetilaca i učesnika pješačkih pohoda potvrđuje da je zločin u Biljanima sačuvan kao historijska činjenica i trajna opomena.
— Želimo da i u godinama koje dolaze istina živi i govori. Svake godine imamo sve veći broj posjetilaca ovog događaja i učesnika pješačkih pohoda koji kreću s lokaliteta s kojih su odvođeni ljudi ubijeni ovdje prije 34 godine — izjavio je Musić.
Biljani su, kako je naglasio, opomena za bošnjački narod, ali i trajna obaveza čuvanja sjećanja na ono što se dogodilo.
— Ne činimo to da bismo širili mržnju ili bilo šta slično, nego da bismo štitili istinu i gradili društvo u kojem ima mjesta za sve narode i građane koji jedni drugima i ovoj zemlji žele dobro. Najvažnije je spriječiti da se ovo ikada, ikome i bilo gdje ponovi — rekao je Musić.
Pozvao je nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za zločin u Biljanima i druge zločine počinjene na području doline rijeke Sane.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ Ermin-ef. Vučkić najavio je da bi na 35. godišnjicu zločina trebao biti otvoren muzej posvećen čuvanju sjećanja na žrtve Biljana i zločine počinjene nad njima.
— Pravda sigurno jeste dostižna, samo je potrebno uložiti mnogo truda, energije, želje i htijenja. Drago mi je što danas, na 34. godišnjicu zločina u Biljanima, imamo mnogo ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji su došli iskazati poštovanje prema žrtvama i suosjećanje s preživjelima — kazao je Vučkić.
Veliki odziv ljudi, prema njegovim riječima, daje dodatnu energiju onima koji rade na očuvanju sjećanja i traganju za pravdom.
— To nam govori da trebamo ustrajati u onome što činimo, jer smo na putu istine i pravde. Dunjalučka pravda jeste spora, ali se nadamo da će doći — rekao je Vučkić.
Podsjetio je da je za zločin u Biljanima pravosnažno osuđena samo jedna osoba te pozvao tužilaštva, sudove, policijske agencije i druge nadležne organe da nastave tragati za ostalim odgovornima.
— Nećemo prestati niti se umoriti u zahtjevu da organi gonjenja rade svoj posao, da tragaju za odgovornima, privode ih i procesuiraju te da ih sudovi na kraju adekvatno kazne. Taj zahtjev ponavljamo svake godine na ovom, za Bošnjake veoma važnom mjestu — naglasio je Vučkić.
O težini zločina i boli koja traje duže od tri decenije svjedočile su članice porodica ubijenih Hasija Crnolić i Rezija Crnalić.
Hasija Crnolić, rodom iz Botonjića, izgubila je dva brata, dok posmrtni ostaci njene majke, koja je zapaljena na lokalitetu Kamen, nikada nisu pronađeni
— Nisam majku nikada pronašla, a braću smo našli u Laništu. Ne znam šta bih vam više rekla. Sve je žalosno i ne mogu mnogo o tome govoriti. Prošlo je mnogo vremena, ali to uvijek potresa. Dođem ovdje i sve me ponovo potrese — kazala je Crnolić.
Prisjetila se trenutaka kada su njeni najbliži odvedeni i kada ih je posljednji put vidjela.
— Da sam znala da će ih odvesti, otišla bih s njima. Oni se više nisu vratili. Da sam barem majku pronašla, ali nisam. Izgubila sam dva brata. Bol je ostala — ispričala je Crnolić.
Rezija Crnalić, djevojački Botonjić, kazala je da su joj ubijeni brat Fadil Botonjić i djever Mesud Crnalić, dok joj je otac spaljen na Kamenu. Među ubijenima je bilo i 58 članova porodice Botonjić.
Njen muž teško je ranjen u porodičnoj kući.
Biljani - Rezija Crnalić -Vrijeme prolazi, a bol ostaje
— Komšije su pucale i ranile ga. Svašta smo preživjeli. Zna se ko je to učinio, a niko nije odgovarao. Sve su to bile komšije — kazala je Crnalić.
Njen brat bio je student završne godine Mašinskog fakulteta. U Biljane je došao za Bajram, nakon čega se nije vratio u Sarajevo.
— Vrijeme prolazi, a bol ostaje. Poesbno svakog 10. jula i svakog Bajrama. Svaki praznik podsjeća na ono što smo izgubili — rekla je Crnalić.
Imam džemata Biljani Dursum-ef. Dervišević, koji u ovom džematu djeluje od 1986. godine, kazao je da su učesnici pohoda prošli putem kojim su 10. jula 1992. godine odvođeni mještani Biljana.
Građani su okupljeni na jednoj njivi kod sela, a potom im je rečeno da krenu prema školi i da će se oni koji nisu krivi vratiti kućama.
— Rekli su im: “Idite tamo u školu, ko ne bude kriv, vratit će se kući.” Čovjek se pita: “A zar je neko od njih mogao biti kriv?” Niko se nije vratio živ. Sve su ih proglasili krivim, a istina je da niko od njih ni za šta nije bio kriv. Pobijeni su na svirep način zato što su bili muslimani — kazao je Dervišević.
Govoreći o značenju riječi šehid, naveo je da ona označava svjedoka te da su ubijeni svojim stradanjem posvjedočili da su pripadali islamu i da su bili muslimani na tom prostoru.
Podsjetio je da je na području općina Ključ, Sanski Most i Prijedor ubijeno više od 5.000 ljudi te da je Bosanska krajina 1992. godine bila zavijena u crno.
— Zločin je 10. jula 1992. godine krenuo iz ovog mjesta i nastavio se dolinom rijeke Sane. Na području triju općina – Ključa, Sanskog Mosta i Prijedora – ubijeno je više od 5.000 ljudi. Krajina je 1992. godine bila zavijena u crno — rekao je Dervišević.
Dursum-ef. Dervišević - imam džemata Biljani
Njemu su u Biljanima ubijena dvojica braće.
— Mi, preživjele žrtve, najbolje poznajemo bol i tugu koju nosimo. Ovdje leže moja dvojica braće, mlađi i stariji, i zato veoma dobro znamo šta nose porodice žrtava zločina u Bosni i Hercegovini — kazao je Dervišević.
Naglasio je da prenošenje sjećanja mlađim generacijama treba biti svojevrsna odbrana od budućih zločina, ali da zajednički život svih građana Bosne i Hercegovine nema alternativu.
— Moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, sa svim narodima, nacijama i pripadnicima različitih religija. Nama niko ne smeta. Želimo razgovarati, dogovarati se, pregovarati i zajedno graditi bolju budućnost u našoj državi, jednoj Bosni i Hercegovini, za sve njene građane, narode i generacije koje će doći poslije nas. To je jedina poruka koja nema alternativu — poručio je Dervišević.
Profesor Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću Mujo Begić kazao je da su srpske vojne i policijske snage 10. jula 1992. godine izvršile masovni zločin nad mještanima Biljana i okolnih naselja.
Prema njegovim riječima, više hiljada građana dovedeno je na područje tadašnje osnovne škole u Biljanima, gdje su nezakonito zatočeni i mučeni, a mnogi potom ubijeni.
Dio zatočenih odvezen je autobusima i kamionima na druge lokacije. Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama Lanište I, Crvena zemlja I i II te na drugim mjestima.
— Za Biljane je karakteristično to što su ubijane čitave porodice. Ubijeno je više od 50 članova porodice Avdić i blizu 50 članova porodice Botonjić. Potpuno su istrijebljene cijele generacije i porodice. Ubijane su i bebe — kazao je Begić.
Naveo je da je među žrtvama pronađenim u masovnoj grobnici Lanište bila i beba Amila Džaferagić, zajedno s majkom Besimom i bratom Almirom.
Prema Begićevim riječima, zločin su počinile komšije koje su poznavale žrtve, s njima išle u školu, družile se i živjele u istom mjestu.
— Specifično za zločine u Biljanima jeste da su ih počinile komšije, ljudi koji su žrtve poznavali imenom i prezimenom, koji su se s njima družili, išli u školu, a neki od njih bili su i profesori ili nastavnici ljudima koji su kasnije ubijeni — kazao je Begić.
Posebno je ukazao na slučajeve spaljivanja žrtava. Na lokalitetu Kamen 11 Bošnjaka, među kojima su bili djeca, žene i starije osobe, zatvoreno je u objekt i živo spaljeno.
— U Biljanima je bilo nekoliko lokacija na kojima su žrtve, nakon ubistava, spaljivane, ali su ljudi spaljivani i živi. Na Kamenu je 11 Bošnjaka, uključujući djecu, žene i starce, zatvoreno u jednu štalu, nakon čega su živi spaljeni — rekao je Begić.
Zajednički mezar sa ostacima 11 spaljenih članova porodice Botonjić
Prema njegovim riječima, gotovo 17 posto predratnog stanovništva Biljana ubijeno je tokom 1992. godine.
— Nigdje u Bosni i Hercegovini nije zabilježen takav postotak ubijenog predratnog stanovništva kao u Biljanima. Gotovo 17 posto ljudi koji su ovdje živjeli 1991. godine ubijeno je tokom 1992. — naveo je Begić.
Dodao je da su među žrtvama bila djeca, starci, bolesni, nemoćni i imami.
— Niko nije bio pošteđen zbog spola, godina, bolesti ili invaliditeta. Ubijani su svi. Značajan broj Biljančana bio je zatvoren i u logorima na području Ključa, na Manjači, u Batkovićima i drugim logorima — kazao je Begić.
Begić je istakao da je veliki broj preživjelih Biljančana kasnije pristupio Armiji Republike Bosne i Hercegovine i borio se u jedinicama Prvog, Trećeg, Petog i Sedmog korpusa.
Mnogi su, kako je naveo, prešli više od stotinu kilometara kroz neprijateljske linije kako bi stigli na područje Bihaća i priključili se jedinicama Petog korpusa.
— To pokazuje drugu dimenziju Biljana i Biljančana – njihov odnos prema domovini, hrabrost i ljubav prema Bosni i Hercegovini. To je pokazatelj da Biljani nisu poraženi — kazao je Begić.
Ocijenio je da izgrađeni spomen-kompleks i budući memorijalni muzej predstavljaju trajni podsjetnik na zločin i prostor u kojem će se nove generacije upoznavati s događajima iz jula 1992. godine.
Biljani - dr. Mujo Begić
— Nalazimo se u prostoru koji će biti budući memorijalni muzej sa stalnom postavkom. Taj prostor će ljude trajno podsjećati na ono što se dešavalo u Biljanima — rekao je Begić.
Naglasio je da obilježavanje godišnjice iz godine u godinu okuplja sve veći broj ljudi te doprinosi jačanju kulture pamćenja.
— To je prilika da zahvalimo ljudima koji ovaj program organiziraju iz godine u godinu i koji kulturu pamćenja trajno i stalno osnažuju. Na taj način ljudi imaju mogućnost upoznati se s onim što se u Biljanima dogodilo u julu 1992. godine — naveo je Begić.
Govoreći o procesuiranju odgovornih, Begić je kazao da jedna pravosnažna presuda ne odražava razmjere planski i sistematski organiziranog zločina.
— Ovdje se ne radi samo o odgovornosti jednog zločinca, nego o planskom sistemu. Postoje naredbe od 9. jula 1992. godine u kojima se planira napad na Biljane te određuju pravci, jedinice i snage. Sve je rađeno planski, sistematski i organizirano — naglasio je Begić.
Naveo je da su u toku pojedini procesi i istrage te da su podignute određene optužnice, ali da za zločin u Biljanima postoji samo jedna pravosnažna presuda.
Izrazio je nadu da će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, na osnovu svjedočenja, materijalnih dokaza i drugih raspoloživih činjenica, nastaviti procesuirati odgovorne.
— Nadam se da će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine imati dovoljno snage da, pored brojnih dokaza, svjedočenja i materijalnih činjenica, dovede te procese do osuđujućih presuda. Zločinci moraju biti kažnjeni za ubijanje čitavih porodica, istrebljenje stanovništva, rušenje ključkih džamija i uništavanje svega što je podsjećalo na Bošnjake i njihovo postojanje na ovim prostorima — kazao je Begić.
Napad na Biljane počeo je u ranim jutarnjim satima 10. jula 1992. godine, a predvodila ga je 17. laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske, u saradnji s rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije iz Sanice.
Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila, što je dovelo do gotovo potpunog nestanka stanovništva ovog krajiškog mjesta.
Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa bila četveromjesečna Amila Džaferagić.
Najmlađa žrtva zločina četveromjesečna Amila, ubijena u naručju majke Besime, zajedno s trogodišnjim bratom Almirom
Prva otkrivena masovna grobnica, Crvena zemlja I, pronađena je u novembru 1995. godine, a iz nje je ekshumirano 16 žrtava.
Najveća masovna grobnica bila je Lanište I, iz koje je od 5. oktobra do 15. novembra 1996. godine ekshumirano 188 žrtava. Na području Biljana pronađene su i 34 pojedinačne grobnice.
Sud Bosne i Hercegovine je u martu 2005. godine podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, nekadašnjeg komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS-a.
Prema optužnici, Samardžija je naredio ženama da se upute prema osnovnoj školi u Biljanima, dok su muškarci stariji od 18 i mlađi od 60 godina sprovedeni prema školi, gdje su zatvoreni u učionice i Dom kulture, a zatim ubijani u grupama.
Preostali muškarci su prvo premlaćivani, a potom autobusima odvezeni na lokalitet Lanište, gdje su ubijeni.
Samardžija je u novembru 2006. godine osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti. U drugostepenom postupku dvije godine kasnije oglašen je krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti te osuđen na sedam godina zatvora.
On je do danas jedina osoba pravosnažno osuđena za zločin u Biljanima. (kraj)
Program obilježavanja završen je dovom koju je proučio Fikret-ef. Čelenka.
SS
